Četiri-štajuna-naslovnica

‘Četiri štajuna’

Vrijedni čakavski stihovi

Splitski književnik i jedan od najmlađih članova društva hrvatskih književnika, Miki Bratanić, objavio je vrlo kvalitetnu zbirku stihova pod naslovom „Četiri štajuna“. Pred nama je djelo neobično po broju odabirača i recenzenata (Anatolij Kurjavcev, Tonko Maroević, Siniša Vuković, Zvonimir Mrkonjić i Ljubo Stipišić Delmata). S obzirom na ugled i nacionalne veličine recenzenata Bratanić se potrudio zbirci dati odgovarajući tehnički i grafički izgled. Stoga ona djeluje i kao literalni poklon i kao turistički suvenir. Svaki od odabirača svoj je odabir popratio kratkim predgovorom. Tako smo, uz autorove pjesme dobili i malu antologiju briljantnih eseja o odabranim stihovima. Miki Bratanić je knjigu „Četiti štajuna“ obogatio vastitim fotografijama u crno bijeloj tehnici, na kojima je sve ono o čemu pjeva ovjekovječeno kao čedesna povijesna izmaglica koja treperi i lebdi kao vječno podrhtavanje, kao identitet jednog naroda. Miki Bratanić je osvježio hrvatsku dijalektalnu književnost.

I meni koji pripadam Slavoniji, Bratanićevi čakavski stihovi djeluju kao povijesni eho, kao govor i jezik kojim su se služili naši preci i naši narodni kraljevi. To je jezik melodičan i gibak, nježan i opor, silovit i staložen, to je Jazik naroda koji je sve oko sebe i u sebi mogao shvatiti i opisati na svome jeziku. Stoga je jezik postao sinonim za hrvatski narod.

Đuro Vidmarović – Obzori hrvatskog pjesništva

Ulomci iz osvrta objavljenog u tjedniku za kulturu; Hrvatsko slovo.