Zasto je potrebno sjecanje

Uvodnik

Prošlo je više od četvrt stoljeća otkad imamo našu državu Hrvatsku. Ako se malo izdignemo iz dnevnopolitičkih previranja, ona ipak ide polako naprijed – možda ne onako kako bi mi htjeli, ali se kreće, i to nas treba veseliti.

Međutim, ukoliko zavirimo u spomenuta dnevnopolitička previranja čiji se intenzitet vremenom sve više pojačava, stječe se dojam da smo u nekim stvarima otprilike pola stoljeća otišli unatrag.

Najviše smo u tom vremenu ostali i zaostali mentalno, zarobljeni u vlastitim zabludama i uvjerenjima naših starih kadrova koji su nam postali novi vođe, kreatori javnog mišljenja, te odgajatelji novih generacija.

Upravo oni koji najviše zagovaraju zaborav povijesti i propagiraju okretanje budućnosti, svakim nas danom sve više vode unatrag u povijest.

Nažalost stvaranjem države Hrvatske nije započeo proces lustracije, tj. rasvjetljavanja povijesne istine i razlučivanja istine od laži, već se nastavilo u istom tonu, pa smo sada tamo gdje smo i bili. I nije problem što ljudi ne znaju istinu, već je problem što znaju puno neistine, kako se danas popularno naziva laž.

Ljudi su zbunjeni i izgubljeni u savršenoj javno političkoj igri potpomognutoj medijima u kojoj se svakodnevno proizvode afere, spletke, podjele, stvara loše ozračje i osjećaj bezizlaznosti, a što iscrpljuje i državu i narod.

Tko je lijevo, a tko desno i što je to lijevo, a što desno, više nitko i ne zna, a to je očito i cilj.

I zato sam odlučio volonterski pomoći u rasvjetljavanju i razumijevanju naše stvarnosti objavljivanjem serijala članaka kojima bi se jednostavnim ljudskim jezikom pokušale demistificirati neke tabu teme i pitanja oko kojih se u nas lome koplja i dijele ljudi, te stvara negativna i nezdrava energija u društvu.

Ti članci bi u cjelini činili svojevrstan Priručnik za život u Hrvatskoj, koji bi ljudima dao poticaj da progledaju tko je tko i što je što u ovoj zemlji.

Svi bismo mi trebali znati i moći stvoriti vlastito mišljenje zasnovano na znanju i istini, a ne na neznanju i laži, jer

bez istine nema ni ljubavi, ni sreće, ni života, ni budućnosti.

Laž može biti temelj samo nemoralu, licemjerju i dvostrukim kriterijima, a od njih ništa dobra.

Priručnik bi trebao pomoći sagledati niz tematskih pitanja čiji bi odgovori stvorili jasnu sliku onog što se događalo nekad i što se događa danas u Hrvatskoj, te možda razbiti veliki misterij: tko je stvaran problem ovog društva – ustaše ili komunisti.

A neka od tih pitanja su:

Tko su hrvatski političari, hrvatski novinari, vodeći javni djelatnici, njihovi roditelji i praroditelji?

Kakvu su ulogu u kreiranju javnog mišljenja imali hrvatski mas-mediji?

Koliko su ljudi kod nas ubili ustaše i njihovi svjetski mentori, a koliko komunisti i njihovi svjetski mentori?

U čemu je razlika između njihovih zločina?

Kolika snaga treba za prekriti zločin Bleiburške tragedije, tj. Hrvatskog križnog puta s tisućama žrtava, generacijama kroz pola stoljeća?

Gdje su danas ljudi koji su bili plaćeni za prikrivanje zločina i što rade te tko ih plaća?

Zašto se naša dijaspora stalno u medijima prikazuje u negativnom kontekstu?

Zašto demokratska vlast opstruira referendum, najuzvišeniji oblik demokracije?

Odgovori na ova i neka druga pitanja omogućili bi nam da konačno razriješimo sukobljavanja s vlastitom poviješću i da se odgovorno, bez ostavljanja otvorenih pitanja ispod tepiha, okrenemo budućnosti, ne ostavljajući našoj djeci razloge za nove sukobe i svakodnevna politička prepucavanja.

A na prvom mjestu, već u idućem članku postavio bih temu “Jugoslavija” i pitanje našeg odnosa prema toj bivšoj državi koja nam je toliko zla nanijela, a o kojoj se sve više u medijima govori isključivo u pozitivnom svjetlu, sjetno i nostalgično, čime se omogućuje novo krivo srastanje mladih generacija, naše djece. To je jedno od ključnih pitanja i goruća tema, jer ako to nismo u stanju razriješiti sami sa sobom, ako to preskočimo, onda nismo ljudi.

Onda i ne zaslužujemo bolje.

Premda je Hrvatska lijepa zemlja, a Hrvati sposobni i vrijedni ljudi, hrvatska država nije poželjna destinacija za život vlastitom narodu, što potvrđuje kontinuirano iseljavanje i zabrinjavajući pad broja stanovnika, pogotovo mladih i radno sposobnih. Višestoljetno nepostojanje države i bivanje pod tuđim vlastima, te tek nedavno rođenje institucija svoje vlasti, neupitno Hrvatsku definira kao dijete državu koja tek raste i sazrijeva. Roditelji znaju da se čovjek najviše formira upravo u dječjoj fazi, pa ako čovjek kao dijete ode u krivom smjeru, teško ga je kasnije ispraviti kao odraslu osobu. Tako je i s državom.

Svi mi na neki način sudjelujemo u usmjeravanju svoje zemlje i u stvaranju onog što se zove kvaliteta života i to ne samo ona ekonomska, već sveopća.

Bez kruha se ne može živjeti, ali ipak ne živi čovjek samo o kruhu. Ako se među ljudima stvara negativna energija kroz razne teme koje zatrovane ideologijom dijele ljude, onda čak i kada bi bili bogati ne bi baš mogli uživati u takvom životu u kojem se stalno međusobno svađamo i ne trpimo.

Zato ne smijemo nikako dozvoliti da se naša djeca zadržavaju i troše u nekim povijesnim iskrivljenim tezama koje će im se nametati stalno kroz medije kao nekakva nužnost određivanja. Prevelika je ostavština tih neriješenih tema i previše je neodgovorenih pitanja, što nas čini nesretnima, a imamo sve preduvjete da budemo sretni.

Da bi mogli pravilno odgajati djecu moramo i sami znati što je pravilno. Moramo imati znanje. Znati istinu.

Što znamo o sebi, o svom narodu, o svojoj zemlji, o njenim političarima? Što su nas učili i što nas danas uče?

Priručnik bi trebao dakle dati odgovor na mnoge teme i pitanja koja su trebala biti davno odgovorena i prevaziđena, a koja nam se pletu pod nogama i postaju podloga za političku igru bez granica, zbog koje se ne bavimo tehnologijom, dakle onim što bi nas trebalo vući naprijed, već ideologijom, odnosno onim što nas vuče nazad.

I to je smisao priručnika: jednostavnim jezikom razbiti određene mitove, objasniti neke događaje i reći istinu, kako bi se stvorila platforma za zdrave i pozitivne međuljudske odnose, za bolji život.

To možemo napraviti sami, zajedno.

I zato se dragi čitatelji veselim druženju i suradnji s vama te očekujem od vas sugestije u postavljanju pitanja i tema, a sve s ciljem ljudskog iskoraka od nečeg što smo davno trebali prijeći i krenuti naprijed.

Očekujem vašu pomoć u kreiranju priručnika za život u Hrvatskoj, jer život u Hrvatskoj nije lak – a kako može i biti kada smo preskočili preko toliko toga.