0016_Kako smo pali pod oslobođenje

Kako smo pali pod oslobođenje

Jedna od zanimljivijih izreka vezanih uz temu oslobođenja od strane partizana, tj. komunista, je ona narodna “i onda smo pali pod oslobođenje”. “Pali pod oslobođenje”.

Ilustrira ova izreka mnogo toga, ali i otvara temu ovog članka: što je za Hrvatsku i Hrvate značilo oslobođenje u teritorijalnom smislu.

Hrvatski narod je prije Drugoga svjetskog rata, u Kraljevini Jugoslaviji, u najvećem broju živio u administrativnoj jedinici zvanoj Banovina Hrvatska, koja se prostirala na teritoriju površine 65.000 km2.

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije osnutkom Nezavisne Države Hrvatske, hrvatski je narod živio u državi površine 115.000 km2.

A onda je došlo oslobođenje.

U novoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji hrvatski narod živio je u administrativnoj jedinici zvanoj Socijalistička Republika Hrvatska koja je imala površinu 56.000 km2.

Dakle od 65 na 115, a onda na 56.

U odnosu na Banovinu Hrvatsku to je minus od 9.

U odnosu na Nezavisnu Državu Hrvatsku to je minus od 59.

Kopnena površina koju je NDH morala repustiti Italiji iznosila je otprilike 15.000 km2.

Odricanje vlastitog teritorija je kažu veleizdaja za svaku osudu.

Dakle broj 15 je za osudu.

Ali eto, broj 9 nije.

Ni broj 59 nije.

Pa sve kada bi i izostavili površinu NDH, kada je ne bi uzimali kao reference, i dalje ostaje činjenica da je hrvatski narod imao 65 nečega prije rata, a 56 nečega poslije rata.

Dakle prepušteno je nekome 9 nečega.

Više nego dovoljno za veleizdaju i za osudu.

A za nas je to i danas oslobođenje.

NIJE ovo osporavanje antifašističke borbe.

NIJE ovo veličanje NDH.

NIJE ovo pretenzija za teritorijem.

NIJE ovo žal za bilo čime.

Ovo je matematika. I logika. Ovo su činjenice.

Ne vjerujem da bi se itko veselio i slavio kada bi mu se plaća sa 6.500 kuna smanjila na 5.600 kuna. Niti bi itko hvalio i častio poslodavca.

Najvažniji motiv ovoga članka jest ukazivanje na samo jedno u nizu povijesnih licemjerstava kojima smo okruženi.

Za minus od 15 nekoga prozivamo, a za minus od 9 ili više nagrađujemo, hvalimo, zahvaljujemo, slavimo i častimo.

I čemu se onda nadamo ako smo izgradili takav sustav vrijednosti, te ako ga i danas podržavamo i održavamo.

Nije to nikakva povijest. To živimo danas. I živjet ćemo sutra.

Podsjetit ću da se ova današnja Republika Hrvatska odrekla svog gospodarskog morskog pojasa površine 25.000 km2. Prepustila je to direktno Italiji. Zanimljivo, opet Italiji i njenim ribarima, koji su godinama uništavali ono što je trebalo biti naše.

Ali to nije veleizdaja. To nije za osudu. Eto, nije.

Osobno mislim da bi danas bili daleko bogatiji, pametniji, uspješniji, kompaktniji i uvaženiji narod da smo stvorili državu 1918. godine u bilo kojoj površini.

Volio bih da se to dogodilo i da Jugoslavije i NDH nikad nije ni bilo. Jako bih to volio.

Ali nismo to napravili.

Tu smo gdje jesmo.

Idemo naprijed.

Nadajmo se barem da nas više nitko neće oslobađati.