Konoba

konobaflyerlandscape

 

Značenje riječi konoba moglo bi se općenito objasniti s nekoliko rečenica: to je mjesto u kojemu se pravi i čuva vino; to je mjesto u kojemu se drže alati i oprema potrebna za obavljanje vinogradarskih i podrumarskih poslova; to je zapravo podrum ili podzemni dio neke kuće ili pak mjesto u kojemu se može pojesti dobar domaći zalogaj i popiti čaša vina.

I uistinu konoba je sve to, ali i mnogo više od toga. Ona je polazna i povratna točka svakog težakovog radnog dana, njegovo utočište, sigurnost i svakako ponos. Ona je zapravo ogledalo čovjeka težaka, njegova mjera, osobnost, pa kada govorimo o konobama, zapravo govorimo o ljudima, njihovom trudu, muci, životu na zemlji i od zemlje.

Knjiga Konoba, će slikom, riječi i pjesmom nastojati pokazati to sjedinjeno trojstvo zemlje, čovjeka i konobe, zabilježeno u vremenu nekih drugačijih sustava vrijednosti.

 

PREDGOVOR

Od sitnijih očica ovješenih sita

Cjelovita čovjekova kuća, pa i ova Bratanićeva konoba ozrcaljuju unutrašnje Biće ljudsko.

Vanjski izgled kuće je zavjesa kroz koju čovjek promatra privid stvari i stvorenja; krov je prispodoba umskih gibanja, kontrola svjesnog; prema prizemlju, pa i do ove tradicionalne konobe, tog utočišta inventara i misli, odvodi put prema razini nesvjesnog: tu se pretaču tajnovite alkemijske promjene u nečitljive psihičke preobrazbe.

Eto i u takvoj, ne samo Bratanićevoj, tradicionalnoj konobi upravo sudionici tog zaštićenog prostora neobičnim nagonom hoće obnavljati intradu i obnavljati i ponavljati svoje doživljaje, sadržaje osobne prošlosti…..

I cjelokupan prostor ponajviše je namijenjen bačvama; stoga će i ovdje bačva, poput ćupa i tajnovitog bunara, pobuđivati predodžbu izobilja i veselja; pa i to stalno dnevno i godišnje pražnjenje i punjenje bačava srodno je Sizifovu ponavljanju iste radnje, opetovanju plamteće čovjekove želje…..

I brojne boce, te staklene posude, s klimavih škancija, su u svijesti domorodca plutajuće nositeljice spasonosnih poruka, znanja i tajni; pa je upravo domaćin taj tajanstveni punjač tih oblika, a istodobno i onaj ushićeni ribar, koji je na valovima ugrabio tu dugo nošenu staklenu riznicu nepriopćivog iskustva….

Gle, nisu bez razloga i tolika sita ovješena o vlagu: simboli razlučivanja; uz pomoć sve užih očica izdvoji se i najsitniji i najkvalitetniji dio brašna i misli!
Tako se u grubom prosijavanju razgovori odvajali: zrnca mudrosti od zrnaca ludosti, zrnca spoznaje od zrnaca ludih, ishitrenih, ispraznih konobskih govorenja.

Bratanićeva očeva konoba odzvanja besidama iz onih sitnijih očica ovješenih sita.

Ljubo Stipišić Delmata

 

Među važnijim toposima mediteranskog svijeta, uz rive, pjace, kampanele, masline, brodove, rublje slikovito prostrto preko kaleta na tiramolima, bljesak zalazećeg sunca u oknima i još mnogo toga u slanoj galaksiji najmodrijeg i najmudrijeg mora na svijetu, jedno od glavnih mjesta, po kojem su Dalmacija i cijelo naše primorje s otocima prepoznatljivi, jesu konobe, središta cijelog jednog mikrokozmosa…

Takvih prostora ima posvud, ali u našim uzmorskim krajevima imaju posebno značenje. Recimo odmah sljedeće: konoba nije – iako se takvom čini – nikakva ostava, špajza, skladište, ropotarnica, odlagalište… odbačenih stvari, već živi organizam u kojem se svaki detalj života kroz razgovor i pjesmu multiplicira do u beskraj. Nju je isto tako pogrešno doživljavati isključivo kao ugostiteljski objekt s prepoznatljivim interijerom s puno gastronomskih detalja. Konoba zaslužuje više poštovanja, ona je i mikrokozmos jednog osebujnog svijeta i ujedno njegov univerzum, visoka škola života s nizom različitih sadržaja, trajni ispit dobrih ukusa. Točnije rečeno, ona i nije prostor, ona je filozofija.

Što je u njoj najvažnije? I onda kada je na trpezi meso, u konobi se ćuti more i što uz njega ide. U tim slikovitim uporištima točaka života, jednim od najvažnijih na tlu gdje žive Mediteranci, u jedinstvenoj scenografiji jednostavnosti i duha, osjeća se redovito kao konstanta miris ribe i vina, pršuta i sira iz ulja, slane ribe i kapara, pancete i špeka, rogača i suhih smokava, friškine i dakako, poželjno umjerenih maligana. Sve u svemu, sabirni svijet delicija iz morskih utiha i kamenih gomila…

Konoba je naime prije svega mjesto obiteljskih mira, okupljalište prijatelja, a istodobno je i popularni topos javnog sastajališta. Kao svojevrsni arhetipski signal iz antike i središte jednog osebujnog Svijeta, konoba je ustvari duša mediteranske civilizacije. Zacijelo su i bogovi na svom uzvišenom Olimpu morali vijećati u kakvoj konobi, pri čemu je Zeusovo prijestolje moralo biti najbliže kaminu, nekad središtu svake pristojne kuće, pa i konobe. Namjesto žezla i drugih insignija Gromovniku je u ruci zacijelo bolje pristajala čaša vina, recimo vugave ili terana, moguće i koji bićerin biske ili rogačice dok bi s nape obavezno visjeli pršuti i kaštradina, a na žeravi cvrčala riba ili janjetina……..

Jakša Fiamengo

 

Prema P. Skoku riječ konoba je dubrovačko-romanska posuđenica iz mletačkog canèva, podrijetlom iz kasnolatinske riječi cànaba, u značenju baraka za živežne namirnice rimske vojske. U Dalmaciji je prihvaćena primarno u značenju vinski podrum, a u novije vrijeme izvedeno je značenje – gostionica posebnog tipa, gdje se nude tradicionalne namirnice i autohtona vina s posebnim ugođajem arhitekture i atmosfere vinskog podruma.

Gaston Bachelard, francuski matematičar i fenomenolog u svojoj čuvenoj Poetici prostora (La Poétique de l’Espace) kaže: “Vertikalnost kuće ostvaruje polaritet podruma i tavana. Podrum je mračno biće kuće, biće koje ima udjela u podzemnim silama.”

Dalmatinska tradicionalna težačka kuća nezamisliva je bez konobe. Konoba je njena osnova, podnožje kojim je ona vezana za zemljinu utrobu, za podzemne sile koje kuća mora pridobiti za svoju temeljnu namjeru – opstanka. Konoba koncentrira sile podzemlja, magnetizam dubina zemljine utrobe jer tu će vreti i zreti plodovi čovjekova rada: vino i ulje, te dvije blagoslovljene tekućine bez kojih nije bilo opstanka: vino, taj dionizijski napitak koji pripada sferi spiritualnog, duhovnog postojanja i ulje koje oplemenjuje sve druge vrste ljudske hrane, ta zlatna gusta tekućina u kojoj je utjelovljena vatra i svjetlost vječna, tekućina kojoj kršćani pridaju moć očišćenja od zemaljskog i tjelesnog na prijelazu iz prolaznog, zemaljskog u transcendentno, vječno postojanje. A kada i umre kuća i s njom njeno mračno biće – konoba, još dugo osjećaju se mirisi davnih vrenja, kemija fermentacijskih procesa što bude sjećanja na vrijeme životnih intenziteta. Upravo na ta vrenja, na te mirise i okuse konobe život je imao svoj oslonac, svoj fundament, svoje ishodište.

Govoreći o konobi, gotovo nehotično, prešli smo na govor u perfektu, a razlog je tomu, reklo bi se, činjenica kako je s nestankom dojučerašnjeg svijeta u globalizacijskim procesima nestalo i mračno biće konobe. Polaritet gore i dolje, svjetlo i mrak, silazak i uspon, dubina i visina kao da su time izgubili jasnoću u našim snovima o kući.

Kad je kuća još i živa, kada se glasa svojim zvukovima, svojim prizorima svakodnevne životne dinamike, kada nas još motri u noći svojim osvijetljenim prozorima, čak i tada konoba može umrijeti, izgubiti prvotnu svoju ulogu temelja života, može biti preuređena za nove namjene, zaboravljena, napuštena i zapuštena…

… Biće tradicionalne dalmatinske kuće nastanjuju duhovi podzemlja – konobe s njenim bačvama, karatilima, mezarolama i mezarulinima, s njenim badnjima i badnjenicama, pritorima i biguncima, levandurama, lakomicama i dizvama, s njenim misima što vise o crvotočnim gredama, s njenim tartajunima i ligacama, s njenim barilima i kamenicama za ulje, s njenim domižanama za travaricu i prošek, s mirisima i okusima koji ih još jedino u sjećanje mogu prizvati.

Dovršeno je vrijeme konobe, poremećena je onirička konstelacija kuće, poremećeni su odnosi njenih polariteta koji su omogućavali jasnoću i jednostavnost postojanja. Konoba, kao temelj arhetipske kuće, može još jedino preživjeti u snovima i u – poeziji.

Joško Božanić

OSVRT SINIŠA KEKEZ

Baština- Hvaranin Miki Bratanić predstavio se na Knjizi Mediterana

Pjesnik koji vraća dignitet konobi

Stare konobe pretvorene su u garaže, apartmane i septičke jame, a vrijedan inventar naprosto je bačen.Koliko sam mogao vidjeti, u hrvatskoj književnosti nema ni jedna knjiga o konobi, kaže pisac knjige o konobama.

Kad bi netko sa strane slušao Dalmatince, pomislio bi da im je konoba stalno na ustima i u mislima, ali istina je, barem za one konobe gdje se samo ne jede nego i radi, posve drugačija. „Iako u Hrvatskoj ima dosta zaštićenih dobara i iako ona to zaslužuje, konoba nije među njima niti je tražena njena zaštita. Dobar dio konoba pretvoren je u garaže, apartmane i septičke jame, a vrijedan stari inventar naprosto je bačen. Koliko sam mogao vidjeti u hrvatskoj književnosti nema ni jedna knjiga o konobi“, kaže 40-godišnji hvarski pjesnik Miki Bratanić čija je knjiga „Konoba“ predstavljena u splitskom Etnografskom muzeju u okviru „Knjige Mediterana“.

Riječ je o esejističkom štivu, popraćenom fotografijama konoba, najčešće iz fundusa Etnografskog muzeja, a ispod fotografija je Bratanić objavio svoje haiku stihove. Knjigu su uz autora predstavili pisci pogovora Jakša Fiamengo i Joško Božanić, a spriječeni Ljubo Stipišić Delmata koji je uglazbio Bratanićevu pjesmu „U konobi moga dida“, bio je prisutan preko izvedbi klape Reful.
Zanimljivo je da pjesnik ponosno čuva staru obiteljsku konobu iz Vrbanja na Hvaru, rodnog mjesta Matije Ivanića, koja je neoštećena preživjela i talijansku paljevinu sela 1943. godine. A isto tako i ponosno čuva vrbanjski čakavski dijalekt, kojim je napisana većina od njegovih osam knjiga. „Odgojen sam u vinogradarskoj obitelji. Htio sam da se konoba kao vinogradarski pojam izdigne na razinu koja joj pripada. Drago mi je da je knjigu objavio Književni krug i da se ona promovira u okviru Knjige Mediterana“, zaključio je Bratanić.
Zanimljivo je da ovaj zaneseni čuvar prošlosti i baštine, po struci inženjer strojarstva, za život već 15 godina zarađuje u kompjutorskoj industriji gdje programi i konfiguracije zastarjevaju doslovno preko noći. Možda upravo zato i uspješno ide naprjed vodeći brigu i o prošlosti.

Siniša Kekez

OSVRT LIVINGSTONE

LIVINGSTONE OMNIBUS

Knjiga Mediterana

U knjizi se nalaze tekstovi Jakše Fiamenga, Joška Božanića te maestra Ljube Stipišića Delmate
Dvadeset i druga multikulturalna međunarodna manifestacija – Knjiga
Mediterana, tijekom koje se priređuju znanstveni skupovi i predstavlja
izdavačka djelatnost posvećena Mediteranu, održana je potkraj rujna
u prostorima splitske Palače Milesi (sjedištu Zavoda HAZU).
Svečanost je otvorio akademik Nenad Cambi, uz uvodni esej akademika
Tomislava Raukara “Jadransko srednjovjekovlje i Mediteran”.
Ove su godine bila na repertoaru dva međunarodna znanstvena
skupa i niz predstavljanja knjiga, naših i inih izdavača.
Prvi znanstveni skup je simpozij “Ivan Duknović i krugovi njegove
djelatnosti”, koji su vodili akademik Igor Fisković, dr. Joško Belamarić
i dr. Radoslav Bužančić. Uz ovaj, održan je i “Komparatistički simpozij”,
trinaesti po redu , koji je vodio akademik Pavao Pavličić.
Tijekom manifestacije predstavljeno je mnogo vrijednih djela, uz
izlaganja naših renomiranih književnika i izdavača, a sve je pratila
mnogobrojna publika željna mediteranske riječi.
Posebno bismo, ipak, izdvojili predstavljanje knjige Konoba Mikija
Bratanića – pleter tekstova o značenju konobe čovjeku-težaku, njihovu
suživotu kroz stoljeća, popraćen fotografijama njegove obiteljske
konobe u Vrbanju na otoku Hvaru, jedne od rijetkih koje su uspjele
sačuvati svoj izvorni oblik i funkciju.
U knjizi se nalaze i tekstovi Jakše Fiamenga, Joška Božanića te
maestra Ljube Stipišića Delmate, posvećeni konobi kao fenomenu
iznimno važnom u mediteranskom svijetu, pa se tako na jednom projektu
okupilo nekoliko suradnika LivingStonea.

Damir Konestra

SLIKE SA PROMOCIJE

autor fotografija Boris Kragić

 

LS13 LS12 LS11 LS10 LS9 LS8 LS6 LS5 LS4 LS3 LS2 LS1 Konoba014 Konoba013 Konoba012 Konoba010 Konoba009 Konoba008 Konoba005 Konoba002 Konoba001

VIDEO

HRT

 

autor Boris Kragić

 

HRT

 

TALIJANSKI PRIJEVOD / EDIZIONE ITALIANA

konobanaslovtalijanski

Talijanski

Cammino per le vecchie calli selciate in pietra,
assorbo gli odori delle cene appena preparate che si
mescolano nell’aria con l’odore del vino nuovo e con il fumo dal focolare.
Cammino quasi in punta di piedi perché i miei passi non siano troppo
rumorosi e non turbino la quiete. E mentre penso
che i contadini siano sopraffatti dalla stanchezza,
e che sicuramente stiano per coricarsi,
là vicino li sento cantare.
Mi fermo, ascolto la notte,
entro in silenzio in un piccolo cortile.

Un filo di luce trapela dalla vecchia porta, si sente una vecchia canzone d’amore:
“Fiori miei, anch’io vorrei cogliervi, non ho innamorato a cui regalarvi”.
Entro nella konoba, mi siedo a tavola con loro, guardo i loro visi stanchi,
ma allegri, mi passano il bicchiere, mi versano il vino.

………………………………………………………

Il significato della parola konoba
si potrebbe generalmente spiegare così:
il locale fresco in cui si produce e conserva il vino;
il luogo in cui si tengono gli attrezzi e quanto necessario
per la vinificazione e la conservazione del vino;
la parte interrata o seminterrata di una casa,
oppure il luogo in cui si può mangiare
un buon boccone genuino
e bere un bicchiere di vino.

E veramente la  konoba è tutto questo,
ma anche molto di più.
Essa è il punto di partenza e di ritorno
di ogni giornata lavorativa di un contadino,
il suo rifugio, la sua sicurezza e soprattutto la sua fierezza.
Essa è lo specchio dell’uomo contadino,
la sua misura, la sua personalità,
quando parliamo delle konobe
in verità stiamo parlando degli uomini,
delle loro fatiche e travagli, della vita
sulla terra e dalla terra.

Il libro Konoba,  attraverso le sue immagini, parole e poesie si prefigge di illustrare la triade di terra, uomo e konoba,
immortalata nei tempi di valori molto diversi da quelli odierni.

……………………………………………………………………..

Da poca terra
La zappa cava pietra
Per la sua vite
La vecchia pompa
Ai vecchi vignaioli
Bagna la schiena
Preme il torchio
Saldo il vignaiolo
Gemono leve

ENGLESKI PRIJEVOD / ENGLISH EDITION

konobanaslovengleski

 

Engleski

I’m walking through old, cobbled streets,
inhaling smells of freshly made food
mixing with smells of young wine and smoke from a hearth.
I’m walking on tiptoes ‘cause the sound of my footsteps
would disturb the silence. And when it seemed
fatigue had worn down hardworking men,
and they must be ready to fall asleep,
I hear a song coming from some place nearby.
I stop, listening to the night,
silently, I enter a small yard.

A ray of light is peaking through rickety doors; I hear an old love song:
“I’d like to pick you, oh little flower, but I have no sweetheart to give you to”.
I’m entering the konoba, joining men at the table; I’m watching tired
but happy men, they give me a glass, offer me wine.

………………………………………

The meaning of the word “konoba”
could generally be explained with only a few sentences:
a place where men make wine and keep it;
a place where men keep their tools
for working in vineyards and wine cellars;
actually, it is a cellar or an underground part of a house,
or a tavern where one can eat
quality, home-made food
and drink a glass of wine.

And indeed, the konoba is all those things,
but at the same time, much more than that.
It is a starting and returning point
in the vintner’s daily life,
his sanctuary, his safety, and above all, his pride.
It is, in fact, the mirror of the hardworking man,
his measure, his personality;
when we speak of the konoba,
we actually speak of people,
their efforts, their pain, their life
on earth and from earth.

This book, “The konoba”, will try to show through pictures, words and poetry,
a united trinity of the earth, the man and the konoba,
remembered in times of some different values.

……………………………………………
From a bit of land
A pickaxe digs out a stone
A path for the vine root
An aged sprayer
Hardworking men grown old
Their spines it soaks
Presses moan aloud
Škrove and loze creaking
Wine flows through

NARUČITE KNJIGU

NARUČITE KNJIGU „KONOBA“ – pošaljite poruku sa vašom adresom i željenom edicijom; hrvatska, engleska ili talijanska.
Cijena knjige je 100 kuna.

mail to: miki@mikibratanic.com