‘Ruzarij za Hrvatski križni put’

IZDAVAČ i GODINA: Glas Koncila, Zagreb. 2009.

Ruzarij za hrvatski Križni put

I šezdesetak godina nakon tragedija, u Hrvatskoj se još vode ideološke bitke o Jasenovcu i Bleiburgu, travanjskim i svibanjskim krvavištima hrvatskog puka. Da u ratnoj i poratnoj suludosti nije bilo toga iskopanog lijevog i desnog oka u biću hrvatskog puka, Hrvatska bi danas bila demografski mnogo jača, politički uvaživanija europska država.

A baš to ne žele oni koji namjerno lažu i krivotvore povijesne istine, jer se politikantskim mešetarenjem žrtve ponovno ponizuju i ubijaju. Te podmukle igre s mrtvima potaknule su Bratanića da ispjeva spjev i za brojne, najvećim dijelom nedužne žrtve na Bleiburgu i Križnom putu koji je slijedio. 45 godina se u Hrvatskoj nije smjelo ni civilizacijski postaviti ruža na neki tajni grob bleiburške žrtve pa se nije čuditi da su razmjeri te nacionalne kalvarije u našoj javnosti još nedovoljno spoznati. Gradnja suvremenih prometnica po Sloveniji zadnjih godina otkrivaju dugo čuvane najstrože tajne komunističkog režima – masovna grobišta vojnika i civila iz zbjega na kraju Drugoga svjetskog rata. Samo kod Kočevskog roga navodi se broj od 30.000 ubijenih, ovovremenim rječnikom kazano – 100 Ovčara, ili 4 Srebrenice!

S razlogom je zato hrvatski pjesnik u iseljeništvu, i političkoj emigraciji, u proteklim desetljećima stihom vidao te rane u hrvatskom biću i nastala je oveća rukovet stihovlja o Bleiburgu. I prije deset godina Vinko Grubišić i Krešmir Šego priredili su izbor pjesama Pod nebom Bleiburga, prvu antologiju hrvatskog pjesništva o tom Križnom putu, a objavila ju je međugorska Naklada Brotnjo 1998. godine. U toj maloj antologiji uvrštena su 34 autora, jamačno bi se taj krug dao proširiti novim uradcima, među kojima je i ova zbirka Mikija Bratanića. Pod totalitarnom spregom, premalo je suza pušteno nad neznanim blajburškim humcima. Neka ih zato barem u stihovima.

Bratanićeva je zbirka bola sazdana od trokatrena, ima i srokova u pet otajstva žalosnih, akli kad već drugi siluju žrtve, autor ne siluje rimu. Štujemo i Gospu od Sedam žalosti, pečalni od tragedija hrvatskog naroda sredinom 20. stoljeća, a koliko je postaja na Križnom putu, toliko je Miki ispisao dvokatrena, koji imaju i primjerenu likovnu protegu u slikama Branka Čilića.

U hrvatskoj vjerničkoj duši svakidašnja je molitva rozarija, krunice, brojanice molitava Svevišnjem za milost i oproste. Svoju najdražu odvjetnicu zovemo i Gospom od rožarja, Rožaricom. Ružarij miriše Kristom kao ruža. Bratanićev ružarij je crven od mučeničke krvi. Ružarij kao suzarij.

Mladen Vuković