‘Ruzarij za Hrvatski križni put’

Ostali živi

Vratih se danas kući svojoj
Mati me moja prepoznala nije
Sva mi se rebra izbrojiti mogu
Same su kosti ostale od nogu

Majka me moja grli i tješi
Važno da si se živ vratio sine
Otac tvoj i brat nisu te sreće
Više ih sunce grijati neće

A meni u glavi još su slike žive
O kojima nikom govoriti ne smijem
Progonitelj moj u susjedstvu stoji
I danas me prati korake mi broji