‘Ruzarij za Hrvatski križni put’

RUZARIJ HRVATSKIH KALVARIJA
Piše J. Ivan Prcela

Braćo Hrvati sto ostadoste živi
Nemojte nikada zaboraviti na nas
Uzmite svaki jedan križ mali
Tisnite ga u zemlju na kojoj smo pali

Pred nekoliko dana od Mikija Bratanića, pjesnika tek navedenih stihova, na poklon primih izvanredno dragocjenu knjižicu RUZARIJ ZA HRVATSKI KRIŽNI PUT.  Bratanić se rodio u Splitu na posljednji dan mjeseca srpnja 1970, kad se je rodilo i moje životno djelo OPERATION SLAUGHTERHOUSE (Pothvat klaonica).

“Moja kap u hrvatskom moru (boli)” su rijeci kojima mi Bratanić posvecuje svoje djelce.  Smjesta sam mu odgovorio i zahvalio se sljedećim riječima: “Blagoslovljen bio svaki stih Tvojih duboko proživljenih pjesama-tužaljki!  Blagoslovljen bio svaki potez umjetničkoga kista S. Pije, kćerke iz obitelji mnogobrojnih hrvatskih mučenika”!

M. Bratanić dirljivim izričajem razmišlja o pet žalosnih otajstava svete Krunice i o četrnaest postaja Kristova Križnog puta i njih u skladnu cjelinu povezuje s dugim nizom hrvatskih Kalvarija kojima su posuti krajolici Austrije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, itd.

Časna S. Pija rodila se godine 1931. u Zvonimirovom gradu Kninu. Prežalosna godina 1945.  kao djevojčicu odvela ju je u Austriju, gdje je u raznih jedanaest logora iskusila gorčine, patnje i boli svojega i svoje obitelji Križnoga puta.   U Blajburškoj tragediji izgubila je devet članova obitelji, uključivsi roditelje i starijega brata.  Kao ŽENA BOLI, kao umjetnica i kao pedagoskinja S. Pija svojim kistom je prenijela sve svoje muke na brojne stranice Bratanićevog RUZARIJA.  Upravo zato, ta kolekcija pjesama-tužaljki na čitatelja ostavlja duboke i neizbrisive dojmove.  Ti dojmovi se rađaju također fotografijama i kartama koje su prenesene iz BLEIBURG MEMENTA Bože Vukušića.

Mladen Vuković je napisao Predgovor Bratanićevom RUZARIJU.  Vuković prstom ukazuje na svibanjske krvavštine “na kraju (sic) Drugoga svjetskoga rata”, iako su se ta nezapamcena zlodjela dogodila POSLIJE rata.  Radi štetnih demografskih poljedica, pisac Predgovora takodjer naglasava “travanjske krvavštine” i “suludosti rata i poraća”.  On na taj našin – bas kao i domovinski povjesničari – ratne i poratne događaje  trpa u istu vreću pa se dobiva dojam da su  Blajburško-Mariborski pokolji provedeni za vrijeme ratnih okršaja.  Vuković dosta pažnje posvećuje i zbirkama pjesama o Blajburškoj tragediji – bez ikakve rieči o avanlansi povijesnih studija koji su o toj najvecoj tragediji hrvatske povijesti dolazili iz poratnim pokoljima Protjerane Hrvatske.

U svojemu Uvodu Miki Bratanić, autor RUZARIJA, piše da ga je knjiga stranca Nikolaja Tostoja potakla na duga, duga razmisljanja o hrvatskome Križnom putu.  Mene to podsjeca na moje razgovore s Tolstojem sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada mi je on u akademskoj atmosferi mnogih povjesničara na John Carroll University ovdje u Clevelandu rekao, da ga je moje djelo OPERATION SLAUGHTERHOUSE nadahnulo istraživanjem i pisanjem njegove knjige MINISTAR I POKOLJI.

Mladen Vuković i Miki Bratanić pisu o Kočevskom Rogu kao o najvećemu ubijalištu u Sloveniji (pred par godina i hvarski Biskup Štambuk na Blajburškom polju isto je tvrdio).  Najglavnije ubijalište nije Kočevski Rog nego Maribor, oko kojega je pobijeno toliko desetaka tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika da se s pravom moze na to ubijalište primjeniti brojka od 400 Ovčara i OSAM Srebrenica.  Obilna dokumentacija o Mariborskim pokoljima na hrvatskom jeziku je dostupna u izdanjima HRVATSKOG HOLOKAUSTA od godina 2001. i 2005.

U biografiji S. Pije unutar Bratanićeva RUZARIJA ima jedna velika pogreška, naime, da je dr. fra Dominik
Mandic hrvatski dominikanac, iako je ovaj veliki hrvatski povjesničar u domovini, u Rimu i u SAD-u poznat kao naistaknutiji član Hrvatskih franjevaca u Hercegovini.  Ta franjevačka Provincija dala je čitavu jednu satniju velikih mučenika ZA VJERU I DOMOVINU i ona pripada Ruzariju hrvatskih Golgota.

Josip Sinjeri napisao je duboko sadržajan Pogovor Bratanicevim razmatranjima “nad boli, stradanju i patnjama jednog nesretna hrvatskog narastaja”.  Pogovor je tako sažet da u njemu ima samo 24 redka, ali svaki redak je izvrsna preporuka RUZARIJA ZA HRVATSKI KRIŽNI PUT.  “Ovdje se isprepliće,” piše
Sinjeri, “domoljubno i duhovno, lirsko i epsko, balada i molitva”.

Na stranicama RUZARIJA na vise mjesta se govori o predugoj šutnji ( M. Bratanić nju naziva urotom šutnje) o preužasnim mukama i ubijanjima na hrvatskom Križnom putu.   Ja, pokoljima protjerani Hrvat, taj Križni put citav život nazivam “marševima smrti”.  U RUZARIJU je rijec i o prikrivenim grobištima, koja su preužasne tajne sakrivala punih 45 godina.   Veli hrvatski povjesničar i sin Bosne ponosne dr. Krunoslav
Draganović te “tajne” je razotkrivao, o njima pisao, o njima snopove iskaza sakupio, o njima govore održavao. U razdoblju 1945-1967  Draganović je sustavno radio i NIJE ŠUTIO.  Upravo zato u rujnu 1967. bi od agenata zloglasne Udbe kod Trsta ugrabljen, u bolnicu u Splitu smrskane glave doveden, po Titovoj satrapiji-Jugoslaviji kao medvjed u cirkusu provođen, dok godine 1983. nije u vječnost odselio.  Taj duhom i tijelom div-covjek otkrivanje Blajburške “tajne” skupo je platio pa zato mu je mjesto u RUZARIJU HRVATSKIH KALVARIJA.

Draganovićeve dokumente godina 1960. i 1961. ja sam preuzeo i vec tada, po priznanju dr. Josipa Bombellesa, pravi pokret sam započeo.  Hvala Bogu u njemu, iako 87-godisnjak, jos  djelotvorno nastupam.  NISAM, dakle, ŠUTIO.  Naš domoljubnii i duhovni pjesnik Bratanić i ja skupa s njime pitamo se, zasto se o tim nezapamćenim mirnodopskim pokoljima, iako imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku, u hrvatskom narodu vrlo malo zna. REPUBLIKA HRVATSKA JE PREVIŠE ZAOKUPLJENA PROMICANJEM PARTIZANSKOG  ANTIFAŠIZMA.  Nju ne zanimaju žrtve Titove Strahovlade.  Na političkoj razini, njoj je stalo do potiskivanja i RAZVODNJAVANJA povijesne istine o Blajburškoj tragediji.  Upravo zato, hrvatske političke vlasti moje POLUSTOLJETNO pisanje povijesne istine o mojemu poklanom  narastaju potpuno ignoriraju,   Naprotiv,  dr. Efraima Zuroffa, širitelja lazi o hrvatskome narodu i mojega vlastitoga protivnika, javnim počastima dočekuju.

Premda sam u ovome prikazu iznio neke pogreške i slabosti Vukovićeva Predgovora i Bratanićeva Uvoda, RUZARIJ ZA HRVATSKI KRIŽNI PUT  pozdravljam kao djelce od izvanredno velike važnosti i najtoplije ga preporučam.  Njime autor želi popularizirati štovanje svih mučenika hrvatskog
Križnog puta.  Tim pothvatom  on će, nadam se, doživjeti daleko veći uspjeh nego što se to može postici debelim knjigama. Izvrsnome vjersko-domovinskom pjesniku Brataniću  “Glas Koncila” kao nakladnik od velike je pomoći.  Nadati se je, da će se sve hrvatske župe u domovini i iseljeništvu ugledati u primjer GK-a te moralno i financijski pomoći tome mladome i poletnome piscu i pjesniku.  Da u tome što učinkovitije njemu pomognu, evo dajem im njegovu poštansku i elektronsku adresu: E-mail :  miki@mikibratanic.com

 

Cleveland, Ohio
27. srpnja 2009