Priručnik za život u Hrvatskoj

Što je istina

Što je istina?

Hrvati danas ne mogu popiti dužu kavu, a da se oko nečega ne posvađaju. U svemu su razjedinjeni, imaju podijeljena mišljenja, a gotovo svaka rasprava završi na partizanima i ustašama. Tako se Hrvati dijele na napredne i nazadne, lijeve i desne, konzervativne i liberalne, ruralne i urbane… Podjele su davno prešle granicu izdržljivosti, a ljudi kao da se natječu u pokazivanju svoje opredijeljenosti za i protiv nekoga ili nečega.

Moral je davno propao kroz dno i tone sve dublje, pa ako jednom Hrvatska i uspije izaći iz gospodarske krize, kriza će morala ostati. Nedostatak morala ide pod ruku s onom najgorom ljudskom karakteristikom – licemjerjem. Toliko se povijesne nepravde preskočilo da čovjek ne može povjerovati. I onda želimo „bolju budućnost”, „život dostojan čovjeka” i ostale egoistične floskule, a okrenuli smo glavu od tolikih tuđih sudbina i pravih problema. A kad čovjek dovoljno dugo okreće glavu, ona se „odvije” i ispadne.

Hrvatima se glava davno „odvila”, pa sad hodaju bez nje u budućnost. Zaboravili su povijest, a zapravo je nikada nisu ni znali. Pitaju se „Dokle ćemo se baviti ustašama i partizanima?”,

a zapravo se njima nikada nisu ni bavili. Htjeli bi odgovore, a ne znaju postaviti pitanja. Htjeli bi istinu, a ne znaju doći do nje. A istina je znanje. Istina je činjenica. Istina je povijest. Trebalo bi malo čitati. Hrvati su jedan od najnenačitanijih naroda Europe. Ako o nekome i nečemu ne znaš istinu, onda o tome

ne znaš ništa i ne možeš imati svoje mišljenje niti stav. Nažalost, Hrvati umjesto istine znaju previše laži. Pa na osnovu laži zasnivaju svoje mišljenje i stavove. I onda ga još nameću drugome, uporno i nasilno.

A što je istina?

Istina je da su se današnji povijesni informacijski okviri izrađivali pola stoljeća po diktatu vlasti Jugoslavije u kojoj se sve hrvatsko prikazivalo ustaškim i zločinačkim.

Istina je da smo mi prvu totalitarnu monarhističku četničku Jugoslaviju sa simbolom kokarde zamijenili onom drugom totalitarnom komunističkom sa simbolom zvijezde petokrake.

Istina je da su ciljevi i jedne i druge Jugoslavije, četničke i komunističke, naspram Hrvatske i Hrvata bili isti.

Istina je da smo živjeli u toj novoj Jugoslaviji koja je nastala u krvi do koljena, i to hrvatskoj krvi, pred očima naših djedova, od Bleiburga do Bitole.

Istina je da se ta Jugoslavija raspala u krvi do koljena, i to hrvatskoj krvi, pred našim očima, od Dubrovnika do Vukovara.

Istina je da se ta Jugoslavija održavala u krvi, i to krvi hrvatskih intelektualca koji su stradavali po svijetu „u obračunima ustaškog podzemlja”.

Istina je da KNOJ, OZNA, UDBA i ostale monstruozne organizacije iz vremena Jugoslavije koje su vršile masovne zločine,

danas u Hrvatskoj ne nose službeno epitet „zločinačka organizacija”, niti se zločincima zovu oni koji su zločine vršili.

Istina je da su zločinačke organizacije, zločinci i zločini rezervirani samo za Hrvatsku i Hrvate, i one koji su se borili za Hrvatsku.

Istina je da je između antifašizma i komunizma stavljen znak jednakosti, premda većina naših antifašista nisu bili komunisti.

Istina je da su se zločini komunizma sakrili iza paravana antifašizma, a to je zločin.

Istina je da su u Jugoslaviji ljudi bivali zatvarani zbog spomena imena Hrvatske, čak i u pjesmi.

Istina je da su neki ljudi, Hrvati, koji su proganjali, zatvarali, mučili i ubijali druge Hrvate, nakon raspada Jugoslavije ostali u Hrvatskoj i da im nije pala dlaka s glave. Dapače, štoviše…

Istina je da su Hrvati participirali u dva najveća zla u povijesti čovječanstva, nacizmu i komunizmu, ali se ova druga participacija nikada nije rasvijetlila.

Istina je da je participiranje Hrvata u nacizmu mrlja na licu Hrvatske, ali participiranje u komunizmu je, upravo zbog tog nerasvjetljavanja, tj. nelustriranja, rak-rana koja i danas razjeda njezino tijelo.

Istina je da na području Jugoslavije postoje na stotine masovnih grobnica Hrvata, od kojih su neke usred glavnoga grada Zagreba, a da Hrvati o njima ne znaju ništa. I nije ih ni briga!!

Istina je da je Jugoslavija zajednički nazivnik zločinima četnika i komunista nad Hrvatima i Hrvatskom jer je i jednima i drugima Jugoslavija bila cilj.

Istina je da je Jugoslavija zapravo drugo ime za Veliku Srbiju.

Istina je da se sve zlo počinjeno od stane ustaša multipliciralo do bolesnih razmjera, a ono počinjeno od komunista zatajilo potpuno.

Istina je da su ustaše stvorili državu Hrvatsku kako bi je izvukli iz okvira Jugosavije, a da su je komunisti srušili i uokvirili je u novu Jugoslaviju.

Istina je da su se velikosrbi pobunili i protiv Banovine Hrvatske, i protiv Nezavisne Države Hrvatske, i protiv Republike Hrvatske, i da im nijedna Hrvatska nije odgovarala niti će im ikad odgovarati.

Istina je da su se protiv Nezavisne Države Hrvatske pobunili 1941. godine na isti način kao i protiv Republike Hrvatske 1991., klanjem i ubijanjem.

Istina je da se prodaja Dalmacije Italiji uporno pripisuje ustašama, premda su je davno prije njih Talijanima prodali Jugoslaveni.

Istina je da komunisti ustašama pripisuju suradnju s četnicima, a upravo su oni s četnicima surađivali svaki put kada se ukazala prilika ubijati Hrvate.

Istina je da nisu svi komunisti bili zločnici, niti su svi ustaše bili zločinci.

Istina je da nisu svi partizani bili komunisti.

Istina je da komunizam i antifašizam nije isto, niti komunisti imaju pravo na koncesiju nad antifašizmom.

Istina je da su se zločini komunizma, tj. Jugoslavije, sakrili iza paravana antifašizma, što je također zločin.

Istina je da je jugoslavenski komunizam bio najliberalniji od svih drugih i da se živjelo dobro u odnosu na druge komunističke zemlje.

Istina je da se to relativno dobro življenje, koje je upitno u usporedbi s drugim nekomunističkim zemljama Europe, egoistično isključivo ističe, a zaboravlja se i prelazi se preko svega onog lošega.

Istina je da su ljudi bježali iz Jugoslavije, a da ih je Jugoslavija u početcima ubijala pri tom pokušaju „bijega od dobroga”.

Istina je da se zaboravilo kako se u Jugoslaviji čekao red za kruh i mlijeko, a auta se vozila na parne i neparne dane, kao i da nismo imali centimetra autoputa.

Istina je da je mnogo ljudi smaknuto upravo zbog toga jer su htjeli reći istinu.

Istina je da se povijest ponovila i s Domovinskim ratom.

Pa tako s jedne strane skrivamo zločine, a s druge ih strane multipliciramo.

Istina je da su se zločini pod simbolima kokarde i zvijezde petokrake ponovili krvavo i brutalno pred našim očima.

Istina je da zločinci iz Domovinskoga rata mirno šetaju po Hrvatskoj i „regionu”, dok mi proganjamo naše branitelje.

Istina je da su Bleiburg i Vukovar podjednako daleko od mozgova u Splitu i Zagrebu.

Istina je da smo se odrekli ratne štete bez riječi, a ona se mjeri u milijardama. A onda ćemo govoriti o oprostu dugova, kreditima u francima i sličnim pričama.

Istina je da ni danas ne znamo broj ubijenih Hrvata nakon Drugoga svjetskog rata niti broj samoubijenih Hrvata nakon Domovinskoga rata.

Istina je da u Hrvatskoj ne postoji gotovo nijedna važnija javnopolitička osoba čiji su predci bili povezani s ustašama i gotovo nijedna čiji predci nisu bili povezani komunistima ili četnicima, ili nekom jugoslavenski orijentiranom organizacijom.

Istina je da su se Hrvati udaljili od tradicije, od svoje povijesti i od samih sebe. I to je postalo „in”.

Istina je da istina ne može stati u ovaj članak.

Istina je da, pored svih ovih istina koje sam naveo, ima puno Hrvata koji će na sve ovo pljunuti i reći da se treba okrenuti budućnosti.

Istina je da ima puno Hrvata koji dobro žive pišući laž. Istina je da neki pišu i istinu, ali kad milijun puta ponove istinu o ustaškim zločinima, a ni slova ne napišu o velikosrpsko-jugoslavenskim, onda zapravo lažu.

Istina je da su neki Hrvati bili spremni umrijeti za istinu, a neki su bili spremni ubiti samo da se istina ne čuje.

Istina je da se našoj djeci komunizam i Jugoslavija predstavljaju kao nešto „cool”.

Domoljublje, dijaspora, emigranti i Hrvatska termini su koji graniče s ustaštvom. Kao nekad.

I za kraj, naša najtužnija istina:

Na grad Vukovar u tromjesečnom bestijalnom mučenju palo je ŠEST I POL MILIJUNA projektila. Ubijeno je TRI TISUĆE ljudi. Tisuću ljudi još uvijek se vodi kao NESTALO, a među njima je 12 maloljetnih osoba. Iz vukovarske bolnice 264 zarobljenika su UBIJENA i BAČENA u JAMU na Ovčari.

Na Veleprometu je UBIJENO 700 ljudi. NITKO ne može reći koliki je broj silovanih žena u Vukovaru. Način na koji su ubijali branitelje Vukovara nije uopće zamisliv. U Vukovaru je uništeno SVE. Za SVE to NITKO nije odgovarao!

Istina je da su sve ove istine jedna VELIKA NEPRAVDA.

I ako se sve ove istine preskoče, ako se od svega ovoga okrene glava, onda ne bismo ni zaslužili da nam bude bolje.

I zato je potrebno pisati istinu.

Jer istina je temelj čovjeka. Istina je temelj pravde. Istina je temelj ljubavi. A samo istinska ljubav stvara život. I dokle god ima i jednog čovjeka žednog pravde, ljubavi i života, ima smisla

pisati i govoriti istinu.

Foto izvor: Miki Bratanić