Predsjednici

Svi naši predsjednici i predsjednica

Nitko kao predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović svojom pojavom nije isprovocirao prikrivene zloćudne bolesti dijela hrvatske nacije: ljubomoru, zavist i zlobu. Nitko.

Prva žena predsjednica u vremenu u kojem se toliko govori o zaštiti žena mogla bi postati poligon za testiranje granica ljudske agresije na ženu.

I ako se Istanbulska konvencija bude dosljedno primjenjivala na primjeru verbalnog zlostavljanja ove žene, naši zatvori bit će tijesni.

Uz svo dužno poštovanje prema svim prethodnim predsjednicima, meni se predsjednica u odnosu na njih čini kao svemirski brod. U mnogo čemu. U izgledu naravno najviše.

A upravo je za njen izgled taj dio naše javnosti najviše i napada.

Za neke je Kolinda krava.

Osobno mislim da je Kolinda jedan od hrvatskih brendova.

Naša prepoznatljivost.

Hrvatska ima najljepšu predsjednicu na svijetu.

Kome ova činjenica smeta? I zašto?

I zbog čega to ne koristimo?

Oni koji je napadaju imaju puna usta tolerancije i potrebe za prihvaćanjem drugih i drugačijih, ali eto kada na red dođe naša predsjednica, onda je nikako ne mogu prihvatiti, niti tolerirati. Postaju alergični i histerični.

Koji su to njeni krimeni zbog kojih se ona progoni?

Stalno slušamo o njenim gafovima kojih se tobože moramo sramiti.

Stječe se dojam da netko ima zadatak preslušavati njene govore i iz njih izvlačiti negativne kontekste o kojima će se kasnije trubiti, a sve ono lijepo i dobro što je rekla ili napravila, prešuti se.

Poznato je ovo.

Možda to rade isti oni stručnjaci koji prelistavaju tekstove pjesama onog našeg pjevača kojeg se progoni.

Koliku štetu Hrvatskoj je to ona napravila u odnosu na njene prethodnike?

Kolika je njena sramota u odnosu na sramotu njenih prethodnika?

Koliko bi nas trebalo biti sram nje, a koliko svih predsjednika prije nje?

Njezin prethodnik više je izgovorio lošeg o Hrvatskoj, nego svi neprijatelji Hrvatske zajedno. Figurativno rečeno, njegov najveći projekt u mandatu bio je omogućavanje Srbiji da ni jednom kunom ne plati ratnu odštetu koja je procijenjena na 35 milijardi eura. Onako usput: javnost se uvjeravalo da je ratna odšteta ništa u odnosu na ono što je opljačkano u pretvorbi. Na kraju nikom ništa. Preciznije, Hrvatskoj ništa.

Ipak, mediji su isticali njegovu inteligenciju, pamet i virtuoznost sviranja klavira. I javnost ga je voljela.

Njegov prethodnik bio je vrlo aktivan u sudskim procesima u kojima se procesuirala Hrvatska, sa svojim svjedočenjima i otvaranjima državnih arhiva. Cilj je vjerojatno bio da mi Srbiji platimo 35 milijardi eura. Figurativno rečeno, najveći projekt u njegovom mandatu je neuspostavljanje zaštićenog jadranskog morskog pojasa tj. odricanje od teritorija koji površinom iznosi duplo više od teritorija kojeg se Pavelić odrekao. Onako usput rečeno: kad je trebalo, pjevalo se ustaške pjesme, a kada više nije bilo od koristi, onda se ustaše počelo proganjati. Ipak, mediji su isticali njegovu šarmantnost i zabavnost. I javnost ga je obožavala.

Njegov prethodnik je mrtav, a o mrtvima nije lijepo govoriti.

Samo ću reći da je njegov najveći projekt bio stvaranje hrvatske države, što mu mnogi nikad neće oprostiti, te pomirba Hrvata i abolicija Srba, što mu ja nikad neću oprostiti.

A mali detalj za usporedbu s gafovima današnje predsjednice je pretvorba i privatizacija u njegovom mandatu.

Treba dakle biti jako, jako, jako zločest zamjerati predsjednici neke gafove pored svega što su učinili njeni prethodnici. Treba biti bolesno licemjeran.

A ono što bih osobno više zamjerio njenim prethodnicima nije samo ono što su učinili, već ono što oni NISU učinili. A nisu učinili puno toga. I baš zato je danas hrvatska javnost razdijeljena, razjedinjena, ideološki eutanazirana i ozbiljno ugrožena u svom napretku.

To naravno ne znači da predsjednicu ne treba kritizirati. Naprotiv, pozivam sve njene goruće kritičare da je najoštrije kritiziraju ukoliko ne ispravi sve ovo za što sam kritizirao njene prethodnike. Jer silno bih volio da se ovom narodu vrati opljačkano u pretvorbi, da se zaštiti naše more i naša riba, te da se Hrvatskoj plati sve ono spaljeno, srušeno i poubijano.

I kada mi na kraju drugima platimo sve ono za što smo mi krivi, na našem će računu ostati po mojoj procjeni barem 50 milijardi eura. Barem toliko.

I za to se isplati kritizirati. A ne zbog jogurta.

Predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar Kitarović svakako se može uputiti kritike, ali konstruktivne, a jedna od njih treba biti kritika zbog činjenice da u svom uredu ima “Posebnog savjetnika za pitanja Holokausta”, a nema “Posebnog savjetnika za pitanja zločina komunizma”. I to je sramota.

Hrvatska bi trebala imati jednak odnos prema svim žrtvama. I prema istini.

Ako istinski želimo brinuti o židovskim žrtvama, bilo bi nužno imati savjetnika za pitanje zločina komunizma koji bi otkrio javnosti koliko su komunisti pobili Židova. Jer o tome se u nas NIKAD nije govorilo.

Neka se otkrije jesu li komunisti ubijali u Jasenovcu i nakon rata, kako se svjedoči. I ono ključno, neka se konačno, zbog pijeteta prema židovskim žrtvama, jugoslavenski komunistički režim proglasi zločinačkim, jer je počinio zločin upravo na Jasenovcu, polastoljetnim manipuliranjem žrtvama zbog svoje osobne koristi.

Neka to mjesto, ali i druga ljudska stratišta totalitarnih režima, napokon postanu mjesta susreta sa istinom i univerzalnom ljudskom tragedijom, a ne mjesta razdora zbog laži i perfidno nametnutih nacionalno-ideoloških podjela.