Poezija to go

Za križen

Za križen

Za križen

Ovi dnevi

Zamukla su drevna zvona

Niti ure ne rebate

Umučeć se švere miču

I ferali vosak trate

Ne romoru crikav glave

Bez riči su prazi kalet

Muči cviće sa oltara

I pokora judska stara

Ove noći ove dneve

Isprid grebih Gospodina

Zvone samo škrabatuše

I molitve naše duše


Za križen

Noć promišljanja

Hodamo za tobom raspeti Kriste

U noći što sveto tijelo umrtvi

Poljima našim odzvanjaju psalmi

S davidovih izvora pokore poteklih

Uistinu grijeh je uvijek pred nama

Ponizne glave prignute stoje

Previru misli slabosti tijela

Grči se duša u pokajničkoj boli

Kalvarije nema na kraju puta

Za nas je ovo tek podsjetnik na nju

Noć promišljanja o muci zbog grijeha

Spletenih kroz vjekove u trnovu krunu


Za križen

Noć punog mjeseca

U noći punog mjeseca

Svijetle plameni jezici

Drvu križa na kojem je

Svijetlo svijetla raspeto

Teku kapljice voska

Niz obraze klize suze

Teče pjesma kroz mjesta

Kojima prolazi presveti

Bori se svijetlo sa mrakom

Ljudima pute kazuje

Sve dok sunce u istoku

Mlado jutrom ne uskrsne


Za križen
Za križen

Putevi križa

Jedan za drugim križevi prolaze

Kroz odsjaj mjeseca sa kamenih putova

Od crkve do crkve od groba do groba

Noseći svaki raspetog Krista

Tužne zvuke majčina plača

Ispred ukrašenih božjih grobova

Sa koljena na koljeno iz godine u godinu

Tišina noći raznosi mjestima

Ispod crnih korotnih velova

Vise otkupljeni svi grijesi ljudski

Od Pilata do Pilata od Heroda do Heroda

Nakupljeni u dušama bijednog čovjeka


Za križen

Noć

“Ima jedna noć”

promukli glos sa podan gradel

miri slušadu

Joke ruke križ vazimju

Tul prikrije grihe naše;

“Spasitelj naš”

Treća štrofa “Kad se uputi”

Škrabatuše noć proporu

Kandiliri niza crikvu

“Pomiluj mene” iz svih garlih

Okolo crikve , niz Vela vrota

Pun je misec

Ima jedna noć


Poezija to go

Mlado sunce

Krvavo je sunce jutros nad Biokovom izašlo

Odraz presvete krvi sa križa Gospodnjeg

I sramote ljudske na očigled svijeta

Uzdiže se krvavo nad mojim Vrbanjom

Dok Isusa na križu Za križen nosimo


Poezija to go

Jutro

Ima jedno jutro

Rasvane kod Svetega Liberota

Puno ga se čekalo.

Varbonj je prid namin

Kalojemo se i čujemo škrabatuše

Kanpanelu gluha su zvona

Prid crikvon čeka svit, puno ih suzu ne more sakrit.

Sva su čela gore

Na kapušontu pod čemprišima, živi gore mortvi dole

Martvih duše ti sahrani di su tvoji odabrani.

Svi kantaduri

Don je veli, još smo u crikvi

Evo sam ti na Križ doša, muke vele jesam proša.

Ima jedno jutro


Za križen od kuće - Veronikin rubac

Za križen od kuće

Ove ću godine dragi Gospodine moliti od kuće.

Ostati ću doma, a ti ćeš lebdjeti nad mojim mjestom,

poljima i lozjima, u rukama križonoše,

zaogrnut velom i gledati kako uvale plaču.

Ove ću godine dragi Gospodine biti tako sam.

U toj noći kada smo uvijek skupa,

neću hodati za tobom, tvojim svjetlom i sjenom,

pjevati naglas, moliti u sebi

i slušati kako odzvanja kamen u utrobi tvrđave.

Ove ću godine dragi Gospodine biti malen.

Malen kao vršak onog trna koji ti je ranio glavu,

nanio bol, prolio krv i ponizio te kako bi meni pokazao

što su zapravo patnja i muka i što je trpljenje.

Ove ću godine dragi Gospodine biti ponizan.

Molit ću za križonošu i njegovu malu pratnju,

da se ne osjećaju usamljeno, da znaju da smo svi s njima,

za njima i u njima, u mislima i molitvama.

Ove ću godine dragi Gospodine naučiti što je muka.

U svakom žulju naših pokojnih, brizi majke, trudu oca,

tuzi prognanika, patnji branitelja,

u svakoj gruboj riječi i rani što tebe izmuči u muci.

(Slika Veronikin rubac – Ana Marija Botteri)

 

Procesija Za križen
Procesija Za križen